31. 01. 2018.

Moj novi bicikl

30.01.2018.

Kupio sam danas ovog Scott-a.


Odmah u radnji, zamenili su mi gume. Imao je kramponke, stavili su mi uže (i mazne) Michelin (32 mm). Hteo sam Shwalbe, ali imao je samo jednu, tako da... biće sledeći put, kad potrošim ove.

Reče mi tip u prodavnici da za breveta ne moram da stavljam još uže gume (to mi je bio plan), jer sa njima ne bih mnogo povećao brzinu. Ja sam mislio da, na primer, sa 27 km/h može da se poveća do 30 (+ oko 10%), a on kaže da može možda oko +5% (do 28,5km/h).

Znači, voziću brevete ovako, pa kako bude. Bar ove kraće u početku.

Promenio sam i sedište, ovo novo (Selle Royal, model Respiro) ima gore gel, ispod amortizer, ima šupljinu (i mrežicu) po sredini za luftiraciju (napred je jedna okrugla rupa, u koju ulazi vazduh, koji posle struji i izlazi gore da me 'ladi gde treba).

Zamenio sam i kasetu, ostala je 11-34, samo je ova kvalitetnija.

Prenos napred je ostao  48-36-26.

Lanac nisam menjao, iako sam uzeo bolji, za kad ovaj potrošim, a nosiću ga i kao rezervu na dužim turama.

- Kočnice su hidraulične.

- Amortizer može da se zaključava, skoz ili delimično.

Dodao sam dva držača za flašice, u jednom od njih (onom desno) nalazi se i fiokica u kojoj se nalazi sav potreban alat.

Stavio sam takođe i nožicu, koja je skroz pozadi. To mi se ne sviđa, jer kad idem na duže ture i imam bisage i napred, padaće mi bajs. Moram da nabavim onu malu nožicu za prednji točak, kakvu ima Snežana Radojičić na svom Surly-ju. Ako takvu ne nađem, povremeno ću da montiram dodatnu nožicu, na sredini.

Osnovna cena bila je 660€ (sa popustom), a sa svim ovim doplatama, ispalo je oko 790€.

Uzeo sam za rezervu još i 2 unutrašnje gume, lanac, 2 spojnice za lanac, sajlu za menjač, 2 adaptera za ventil i neke samolepljive kvadratiće za krpljenje gume (za sve to još oko 35€).

Sad treba da stavim pak treger (gepek) i torbe pozadi (one za napred će, do daljnjeg, ostati na starom biciklu), svetla, sirenu, ogledalo, možda rogove, na ramu male torbice za sitnice...

Morao sam da uzmem robusniji bajs, pošto su breveti tek jedna epizoda u svemu, tj. tek to treba da postanu. Na prvom mestu su mi turice, a ja volim da nosim dosta stvari sa sobom. Takođe, ako nekad budem išao na neku višednevnu turu, imaću opet dosta tereta. A moja lična težina nije velika, trenutno oko 73 kg (tokom prošlog leta, ubio sam oko 11 kg viška).

Gume su mi 32 mm (32 x 622 (700 x 32 C)).

Ja sam možda hteo 35 mm za stalno, a za brevete da bude tako nešto oko 28. Ali možda je ovako i najbolje, sredina. Da se ne zamajavam previše sa gumama...

Što se sedišta tiče, probaću ovako za sada. Imam i 2 gel navlake sa starog bajsa. Bez njih svakako u letnje vreme (osim na dužim turama, ako ih bude bilo), zbog luftiracije. A sad, u zimsko vreme, videću... Probao sam danas nekoliko km i malo mi je tvrdo sedište. Stari bajs ima pozadi i amortizer, sedište sa amortizerom, a bile su i te 2 navlake. Tako da sam navikao na meko...
Inače, nikad nisam imao problema sa sedenjem, ali bukvalno nikad. Čak i prošlog leta kad sam, posle višegodišnje pauze, odjednom počeo da vozim po 5-6-8 sati u cugu. I od Le do Bg za 18 sati (i nazad, nakon 2 dana), sedište i sedenje bili su mi poslednja briga, nisam o tome uopšte ni razmišljao. Sad, da li mi pomaže to što i kad radim sedim satima u istom položaju ili mi je jednostavno taki horoskop, ne bi' znao... :)

Prednje svetlo naručio sam na Aliexpressu, do tad ću da "pominem" (što bi rekli u Le, akcenat je na i) sa ovim što već imam. Možda kasnije ugradim dinamo, ako bude višednevnih tura u budućnosti, jer mi treba struja i za telefon i tablet. Sve dok su ture jednodnevne ili su to breveti, ostaje ovako (ili alkalne, ili one što se pune).

Rogove ću da prebacim one stare, dok ne prošetam po radnjama i nađem nove. Uvek sam 95% vremena ruke držao na rogovima.

Da, treba i branike da uzmem, one velike, nikakve skraćene verzije. Nije danas bilo u radnji crnih, biće za desetak dana




31.1.2018.


Danas sam testirao ovog mog Skota (idiota), pa evo utisaka: Pre svega, moram sad u početku da budem jako pažljiv kad ima peska/kamenčića na putu, da ne pravim nagle pokrete, da pazim više u krivinama. Stare gume su bile 50mm, ove su 32, + su točkovi ranije bili manji.

Volan mi je nekako predugačak, ali su, eto, rogovi pristigli u pomoć, jer sam zbog njih sve (menjače, kočnice, pa i one rukohvate) pomerio za oko 3 cm prema sredini.


Izvozio sam danas 113 km, od toga je bilo oko ⅓ ravno, ⅓ usponi i ⅓ spust. Sa pauzama, sve je trajalo malo ispod 6 sati. Znači, tu sam negde sa brevet prosekom. Malo sam iznad proseka, ali ni usponi nisu bili preterano veliki (osim nekoliko puta po 100-200 m). Ali, ok, ni ja nisam trenutno baš u top formi.

U svakom slučaju, velika je razlika sa ovim Skotom.
Sa starim bajsom, za isto vreme, prešao bih oko 90 km (sa pauzama). Ili bi mi za ovih 113 bilo potrebno najmanje 1 sat više.

Torbe sam već stavio. Volim da nosim hranu, vodu itd. Da ne moram usput da razmišljam o tome (da tražim česme, kupujem i sl.).

Gel navlake sam isprobao, i sve ok. Sledeći put ću da probam bez njih i da vidim razliku.

Ona bela flašica je lažnjak ("falsa boraccia", rekli bi žabari), unutra su razni ključevi, a tako je da bih malo umanjio teret pozadi. Vodu, kao i mleko, kao i vodu u kojoj je med sa limunom (+so), nosim i pozadi u torbi (ima fine džepove), nije samo ta jedna naopaka flaša što se vidi.

Ogledalo obavezno, i to ovo staro (motorciklističko), veliko. Nije mi jasno kako ljudi voze bez ogledala ili sa ogledalcima. To je mnogo korisna i važna stvar, ne moraš da sanjaš ko ti dolazi otpozadi...

Sirenu pod hitno treba da vratim, onu običnu sigurno, a razmišljam i o onoj jakoj (automobilskoj). To mi je ostalo na mtb, ali već danas su me u odlasku i povratku (7-8 km X 2 puta) po biciklističkoj stazi nervirali nesavesni građani...



01.02.2018.

Skot pao! Skot pao! :D

Bilo je sasvim malo vlage na putu, nisam je ja ni primetio (na "dnu" nizbrdice ostala je ta vlaga, ko zna odakle je stigla voda), i skrenuo sam na semaforu, ne oštro, nego sasvim normalno, išao sam najviše 15 km/h. I... pade Skot. Srećom, ništa nije polomio. Nije on, a nisam ni ja. Samo se malkice ogulila desna pedala, zanemarljivo. Ja ne znam kako je moguće, ali meni ništa nije bilo. :) Plašio sam se padanja, jer se sa godinama izgubi elastičnost. Nije isto pasti sa 25 i 50 godina. Ali, eto, ovoga puta imao sam sreću. :)

Ubacio sam još jedne rogove, ove u sredini (navukao im i "presvlaku") i oduševljen sam. Sad imam na raspolaganju 3 skroz različite pozicije za ruke, a takođe i 3 različita položaja tela, jer sam one stare rogove podigao još više.
Osim što je zgodno menjati pozicije i nagib tela, ovo će mi biti korisno i kad bude duvao vetar: Ako je u lice, mogu da "prilegnem" (za minut mogu još više da spustim te nove rogove), a ako duva u leđa, samo se uspravim i postajem jedrenjak... :)

Hoću da zamenim stare rogove, da uzmem aluminijumske, ali neće biti lako naći ovakve kakve tražim (isti oblik kao ovi stari, koji su gvozdeni).








Nema komentara:

Objavi komentar